O OBRTIMA ZA DJELATNOST DADILJE

Što su obrti za djelatnost dadilje ili obrti za čuvanje djece

Često ćete čuti da se koriste različiti nazivi za ovaj vid skrbi o djeci.

Zakonodavstvo koristi termin „djelatnost dadilje“, NKD „dnevna skrb o djeci“, a dadilje obično koriste nazive „obrt za čuvanje djece“ ili ako se obrt nalazi u domu dadilje tada često kažemo „obiteljsko čuvanje djece“. OČD je skraćenica koju koristimo za zadnja dva naziva. Ili ih jednostavno zovemo „obrti dadilja“.

OČD je skrb o manjoj grupi djece u vlastitom stambenom ili iznajmljenom prostoru osobe (dadilje) koja je završila osposobljavanje za dadilje, studij predškolskog odgoja ili neki od srodnih studija. Dadilja uz sebe može zaposliti pomoćnu ili drugu dadilju.

Maksimalan broj djece o kojoj dadilja može skrbiti ako radi sama je 6, ako ima pomoćnu dadilju – 8, a ako zapošljava još jednu dadilju tada je taj broj 12. Minimalna kvadratura po djetetu iznosi 4m2 . Maksimalan broj djece o kojima se može istovremeno skrbiti u obrtu je 12, bez obzira ima li dadilja veću površinu prostora od minimalne propisane. To je i dodatno naglašeno u Zakonu o dadiljama (čl.16., stavak 6). Djelatnost dadilje u nadležnosti je ministarstva zaduženog za socijalnu politiku.

Dadilje mogu skrbiti o djeci do 14 godina što obuhvaća djecu predškolske dobe, te skrb o djeci prije i poslije škole i/ili tijekom školskih praznika.

Dadilja obrtnica također može skrbiti o djetetu ili djeci jedne obitelji u stambenom prostoru roditelja.

Dadilja obrtnica, bez obzira da li je muškog ili ženskog roda dužna je neposredno raditi s djecom, osim naravno u slučaju porodiljnog dopusta ili bolesti (čl.16., stavak 5. ZoD).

Većina općina/gradova sufinancira obrte dadilja i tako pomaže zaposlenim roditeljima predškolske djece u podjeli troškova skrbi.

Više o obrtima za čuvanje djece možete pročitati u rubrikama za dadilje i roditelje. 

Zakoni i propisi

U Republici Hrvatskoj „djelatnost dadilje“ se obavlja prema sljedećim zakonskim propisima:

  • Zakon o dadiljama (NN37/13 i 98/19)
  • Pravilnik o uvjetima prostora, opremljenosti prostora odgovarajućom opremom i ostalim uvjetima za obavljanje djelatnosti dadilje (NN74/13)
  • Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja registra obrtnika koji obavljaju djelatnost dadilje, te obliku, sadržaju i načinu vođenja imenika dadilja i imenika pomoćnih dadilja (NN96/13)
  • Pravilnik o načinu provođenja nadzora nad obavljanjem djelatnosti dadilje (NN96/13)
  • Odluka o donošenju Programa osposobljavanja za poslove dadilje (NN89/13)
  • Odluka o djelu Programa osposobljavanja za poslove dadilje koji su dužne pohađati osobe koje imaju završenu 1., 2. ili 3. razinu visokog obrazovanja smjera: učiteljski, pedagoški, psihološki, edukacijsko-rehabilitacijski studij, studij socijalne pedagogije, studij logopedije, studij socijalnog rada i studij sestrinstva (NN108/13)
  • Ispravak Odluke o djelu Programa osposobljavanja za poslove dadilje koji su dužne pohađati osobe koje imaju završenu 1., 2. ili 3. razinu visokog obrazovanja smjera: učiteljski, pedagoški, psihološki, edukacijsko-rehabilitacijski studij, studij socijalne pedagogije, studij logopedije, studij socijalnog rada i studij sestrinstva (NN111/13)

Djelatnost dadilje spada u grupu povlaštenih i vezanih obrta. Može se obavljati u vlastitom stambenom prostoru, poslovnom prostoru (iznajmljenom stanu ili kući) i u stambenom prostoru roditelja. Obrti dadilje se obično vode kroz paušalni vid oporezivanja.

Nacionalna klasifikacija djelatnosti (NKD) obrte dadilja vodi pod šifrom 88.91 Dnevna skrb o djeci.

Ostali propisi obuhvaćaju:

Mjerodavne institucije i uloga

mjerodavne

Mjerodavno ministarstvo za djelatnost dadilje je ministarstvo nadležno za socijalnu politiku. Ono je zaduženo za donošenje/mijenjanje/dopunjavanje zakonskih propisa vezanih uz djelatnost dadilje, te za inspekcijski nadzor nad provedbom ZoD-a putem svojih inspektora.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja zaduženo je za donošenje propisa vezanih uz obrazovanje odraslih, a time i za donošenje Programa osposobljavanja za djelatnost dadilje.

Od 1.1.2023. godine Područni uredi Hrvatskog zavoda za socijalni rad zaduženi su za donošenje konačnog rješenja za obavljanje djelatnosti dadilje, vođenje Registra osoba koje obavljaju djelatnost dadilje, vođenje Imenika dadilja i Imenika pomoćnih dadilja te za provođenje stručnog nadzora

Klik na link https://socskrb.hr/djelatnosti/dadilje/

Zašto izabrati obrt za čuvanje djece

  • OČD pruža mnoge dobrobiti za djecu i roditelje. Neke od njih su:

    • obiteljsko okruženje, osobito kada se odvija u domu dadilje,
    • mala grupa djece i mali broj djece na jednu dadilju,
    • djeca su manje bolesna, a time i roditelji manje na bolovanju,
    • adaptacija djece na novu sredinu je kratka,
    • veća mogućnost individualnog rada s djecom i prilagođavanja dječjim individualnim potrebama i interesima,
    • fleksibilno radno vrijeme koje prati potrebe roditelja,
    • mogućnost kuhanja obroka i prilagođavanje individualnim prehrambenim potrebama djeteta,
    • izuzetno prisan odnos između dadilje, djece i roditelja,
    • boravak braće/sestara u istoj grupi,
    • različita dob djece što najbliže oponaša situaciju obitelji s više djece,
    • siguran i zakonom reguliran vid skrbi,
    • povezanost s lokalnom zajednicom, osobito u manjim sredinama i dr.

Međunarodna iskustva

family

TABLIČNI PRIKAZ MODELA SKRBI O DJECI U DOMU DADILJE U NEKOLIKO ZEMALJA EU I SVIJETA*:

DRŽAVA OBLIK RADA DADILJE DOB I BROJ DJECE IZVOR FINANCIRANJA DADILJA POČETAK PROGRAMA I ZAKONSKE REGULATIVE
Mađarska Samozapošljavanje, dadilje rade u svom domu. Lokalne samouprave imaju mogućnost direktno zapošljavati dadilje, ali to ne koriste. 5 djece na 1 dadilju, 7 djece s pomoćnom dadiljom. Dob djece od 3 mjeseca do 14 godina . Lokalna samouprava putem subvencija za roditelje, a ostatak roditelji. 1992. radna skupina započela je EU pilot projekt.
Njemačka Samozapošljavanje. Rade u svom stambenom prostoru ili u iznajmljenoj kući/stanu adaptiranim za djelatnost . 5 djece na 1 dadilju, uglavnom su djeca do 3 godine. Lokalna samouprava sufinancira roditelje, a ostatak od 30% plaćaju roditelji. 1970. , a bivša Istočna Njemačka od 1993. na inicijativu udruge za dadilje kroz EU pilot projekt.
Izrael Samozapošljavanje, u svom domu. 5 djece do 3 godine na 1 dadilju. Lokalna samouprava i roditelji. 1977.
Velika Britanija Samozapošljavanje u svom domu ili drugom stambenom prostoru. 6 djece do 8 godina od kojih samo 3 djece može biti mlađe od 5 godina i jedno od to troje može biti beba mlađa od 1 godine. Broj se povećava s pomoćnom dadiljom/drugom dadiljom, te je duplo veći. Različito u različitim regijama. Lokalna samouprava i roditelji 1948.
Švedska Dadilje rade u svom domu ili ih zapošljava lokalna samouprava. Do 10-tero djece od 6 mj. do 12 godina starosti na dvije dadilje. Obično do 6 djece predškolske dobi. Lokalna samouprava prema istom ključu kao i za vrtiće. 1968.
Novi Zeland Samozapošljavanje, rade u svom domu. 4 djece na jednu dadilju. Lokalna samouprava i roditelji. 1970.
Francuska Dadilje su samozaposlene ili u pojedinim regijama rade u svom domu i zaposlene su od strane lokalnih tijela. 4 djece ispod 3 godine (obiteljske jaslice) ili do maksimalno 6 djece (od kojih je 2 starije od 3 godine). Lokalna samouprava i/ili kompanija u kojoj je zaposlen roditelj, te jedan dio roditelji. 1976.
SAD Samozapošljavanje, rade u svom domu. 6 -8 djece na jednu dadilju. Dupli broj djece uz pomoćnu dadilju, ali samo ako je dadilja barem godinu dana dobro radila sama sa 6 ili 8 djece. Skrb o djeci do 12 godina. Lokalna samouprava i roditelji.
Australija Dadilje su samozaposlene i rade isključivo u svom domu. 7 djece od kojih je najviše 4 djece predškolske dobi prema zadanom ključu. Dob djece je do 12 godina. Omogućen je dupli broj djece uz dvije dadilje. Državni ured/lokalna samouprava i roditelji. 1970.

  • Izvor:  * Podaci u tablici zasnovani su na podacima s međunarodne konferencije koja je 2000. održana u Londonu i koja je bila organizirana od strane Europskog udruženja za istraživanje ranog odgoja i obrazovanja i ticala se skrbi o djeci u domu dadilja, te na informacijama dostupnim na internetskim stranicama nadležnih ministarstava pojedinih zemalja i podacima EU komisije iz 2020/2021.

međunarodn2

Tradicionalno, ova djelatnost se odvija u domu dadilje, u obiteljskom okruženju, što ju i razlikuje od skrbi o djeci u ustanovama (vrtićima). Svega nekoliko zemalja i/ili određenih regija dozvoljava da se djelatnost obavlja u iznajmljenom stambenom prostoru u kojem dadilja ne stanuje. Dadiljina vlastita djeca su uključena u ukupan broj djece ako su predškolske dobi i ostaju kod kuće.

Obiteljsko čuvanje djece najviše koriste roditelji za djecu do 3 godine starosti.

Za usporedbu, u Republici Hrvatskoj maksimalan dozvoljen broj djece na jednu dadilju je 6, ako zaposli pomoćnu dadilju – 8, a ako zaposli drugu dadilju dozvoljeno je istovremeno skrbiti o 12-ero djece. Dadilja obrtnica može raditi u svom domu ili u iznajmljenom stambenom (poslovnom) prostoru, ili može raditi u domu roditelja kada skrbi za dijete/djecu jedne obitelji.

U obrtima za čuvanje djece rade i dadilje muškog roda. Vrlo često suprug pomaže u radu supruzi, kao logistička pomoć, ili radi kao druga dadilja. Muškarci mogu biti i vlasnici obrta za čuvanje djece i tada su dužni neposredno raditi s djecom.

Pomoć obitelji uobičajena je u ovoj djelatnosti osobito kada se odvija u domu dadilje – zato ju i nazivamo „obiteljsko čuvanje djece“, te najbliže odražava obiteljsku atmosferu iz koje djeca i dolaze.  

Kratka povijest i modeli upravljanja OČD

Obiteljsko čuvanje djece (OČD) se u zemljama poput Francuske, Švedske, Luxembourga, Njemačke i Austrije razvilo iz udomiteljstva.  U Ujedinjenom Kraljevstvu prva zakonska regulacija OČD se uvela nakon 2. svjetskog rata kada su se žene morale angažirati u radu izvan kuće kako bi se obnovila zemlja.  Bivše komunističke zemlje, kao što su bivša Istočna Njemačka i Mađarska, regulirale su OČD neposredno prije pridruživanja Europskoj uniji, 1993. Tako je i 2012., neposredno pred ulazak Republike Hrvatske u EU, započela izrada Zakona o dadiljama.

Službeni podaci Europske Komisije iz 2014. govore da je više od milion djece bilo obuhvaćeno reguliranim OČD. U mnogim zemljama EU (Francuska, Finska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Njemačka, Island, Danska, Belgija i dr.) OČD je glavni formalni izvor brige o djeci od 1-3 godine starosti. Stopa sudjelovanja djece u OČD u tim zemljama je između 30% i  50%. To je vrlo značajno s obzirom da u većini zemalja EU nedostaje mjesta u reguliranim servisima za djecu predškolske dobi, što se osobito odnosi na djecu od 1-3 godine, te na ruralna područja.

Godine 2002., Europsko Vijeće je u Barceloni  postavilo dugoročne ciljeve za obuhvat djece rane i predškolske dobi formalnim vidovima skrbi kako bi „povećali sudjelovanje žena na tržištu rada nastojeći osigurati skrb o djeci za najmanje 90% djece u dobi od 3 godine do polaska u školu i najmanje za 33% djece ispod 3 godine“. Ti ciljevi su produženi i sada su sastavni dio Europske strategije ekonomskog rasta i Lisabonske strategije te Europske strategije do 2020. kako bi se osigurao adekvatan smještaj za predškolsku djecu zaposlenih roditelja.

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, čija potpisnica je i Republika Hrvatska, eksplicitno ističe potrebu zaposlenih roditelja za dobivanjem adekvatne pomoći od strane države/jedinica lokalne samouprave kada koriste neki od oblika regulirane skrbi o djeci rane i predškolske dobi. Također naglašava i pravo djeteta da ima dobrobiti od takvog smještaja. Konvencija u svom članku 18. određuje obvezu država potpisnica da zaposlenim roditeljima osiguraju pristup različitim kvalitetnim programima i servisima ranog i predškolskog odgoja, uključujući programe i usluge koje se pružaju u izvaninstitucionalnoj skrbi o djeci, tj. u domu i obrtima dadilja. Roditeljsko je pravo da bira smještaj za svoje dijete sukladno svojim i dječjim potrebama.   

U većini EU zemalja OČD je dio javnih servisa za djecu i pod nadležnošću je ministarstva socijalne skrbi (Estonija, Cipar, Mađarska, Portugal), ili ministarstva obrazovanja (Slovačka, Švedska, Danska) ili ministarstva zdravlja (Francuska) zaduženih za razvoj legalnog okvira djelatnosti. Općenito, upravljanje OČD je u većini EU zemalja predano lokalnim samoupravama. Njihovo učešće se očituje u sufinanciranju i pomoći roditeljima u cijeni usluge OČD, kreiranju propisa specifičnih za njihovu lokalnu zajednicu i u financijskoj pomoći koordinacijskom tijelu koje je odgovorno za funkcioniranje, nadzor i razvoj OČD.

Jedan od najuspješnijih modela upravljanja OČD je onaj koji uključuje sve relevantne sudionike kroz lokalno vijeće sastavljeno od roditelja, dadilja, OČD koordinatora i predstavnika lokalne samouprave. Koordinacijskom tijelu su zakonskim propisima dodijeljene zadaće za funkcioniranje, nadzor i razvoj OČD te stručnu pomoć dadiljama. Na žalost, ovaj vid upravljanja je uglavnom viđen van EU (Canada, New Zeland, Australia). Izrael je usvojio ovaj model 1977., a Engleska ga primjenjuje tek od 2012. Takav model garantira veću kvalitetu servisa i profesionalnost struke.

Još jedan model zaslužuje pažnju, a to je model koji primjenjuje nekoliko skandinavskih zemalja (Mađarska je dala tu mogućnost) gdje lokalna samouprava zapošljava dadilje i preuzima ulogu koordinacijskog tijela.

Oba ova modela podrazumijevaju visoku svijest, znanje i iskustvo u upravljanju OČD od strane mjerodavnog ministarstva, jedinica lokalne samouprave i koordinacijskog tijela te samih dadilja.

Autor: Vesnica Rašić, EU ekspert za izvaninstitucionalnu skrb o djeci

Izvor:

– A. Mooney i J. Statham (2003.): „Family Day Care: International Perspectives on Policy, Practice and Quality“, United Kingdom, J. Kingsley Publishers Ltd.
– http://eacea.ec.europa.eu. , http://ec.europa.eu
– Konvencija o pravima djeteta, 1997.

Scroll to Top